Komentar učenice Nike Jakab (7.b) o posjeti Centru za odgoj i obrazovanje slijepih i slabovidnih osoba „Vinko Bek“

Kad bi me netko pitao što bi me učinilo sretnom, odgovorila bih da su to nove starke. Tako sam razmišljala prije posjeta Centru za slijepe i slabovidne „Vinko Bek“.

Bila sam jako znatiželjna kako izgleda mjesto na kojem se školuju djeca koja žive u potpunom ili djelomičnom „mraku“. Primijetila sam slike na zidovima Centra i pitala se je li moguće da su to naslikale osobe koje ne vide. Vidjela sam da njihovi polaznici malo drugačije hodaju i drugačije usmjeravaju pogled. Činilo mi se da trebaju uložiti puno više vremena i truda oko školskih obaveza, npr. za čitanje, učenje, orijentiranje na geografskoj karti i sl.

Shvatila sam, na kraju, da su djeca koja ne vide jako slična djeci koja vide. Uživaju u slušanju glazbe i druženju s prijateljima, kao i svi. Posjet Centru V. Bek podsjetio me da materijalne vrijednosti nisu jedine koje nas čine sretnima u životu.